Izdavačko-informativna ustanova „Svetigora“ objavila je uz sjutrašnje osvećenje Crkve Svetog Petra Lovćenoskog Tajnovidca u Baru istoimenu publikaciju, koja je višestruko zanimljiva – zbog tekstova, kao i ilustracija u njoj. Pored „Svetigore“ izdavač je i NVO „Riznica“. Knjiga je objavljena blagoslovom mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija, a knjigu je priredio Jovan B. Markuš.
Na početku knjige čitalac će se susresti s Predgovorom koji sadrži tekst akademika Matije Bećkovića „Sveti Petar II Petrović Njegoš – Pustinjak cetinjski“, njegovom besjedom koju je izgovorio prije četiri godine o Vaskrsu. Bećković ističe da uz činjenicu 200. godišnjice Njegoševog rođenja, treba istaći da je riječ o jednom od najznačajnijih vladika Srpske Pravoslavne Crkve poslije Svetog Save i najvećeg pjesnika srpskog jezika od Svetog Save do danas. „Kao i Sveti Sava, i Njegoš je veći i značajniji danas nego što je ikada bio. Jedino je manji od sebe sama, onog koji će tek biti”, zapisao je Bećković. Posebno se osvrnuo na „Luču mikorkozmu“ koju je Njegoš spjevao za vrijeme Vaskršnjeg posta.
- Izvori i podsticaji za „Luču” traženi su najviše tamo gdje ih je možda bilo najmanje, a nimalo u njemu samom i istini da se „pustinjaci hrane sopstvenom supstancom, dubinom svog isposništva i usamljenosti”. Što je pisana u vrijeme posta uzimano je kao podatak bez suštinskog značenja, kao da je „Luča” postom više datumirana nego inspirisana. A što je pjesnik, crnorizac i isposnik najviše znao o postu i što je post odricanje, a pričešće zavjet i spremnost na žrtvu i poistovjećenje s Hristom, i što se i post i „Luča” završavaju vaskrsenjem, tome kao da nije pridavano značaja – piše Bećković. „`Luča` je liturgijska poema, a liturgija – skraćena Biblija, i jedina istina o čovjeku”, ističe Bećković.
- Njegošev pjesmotvor nije drugo do posrbljeno jevanđelje, čije su riječi nepropadljive. Znati ih napamet, najsigurniji je orijentir i način da sačuvamo sebe. Korice njegovih stihova su usne njegovog naroda koje te stihove svakodnevno ponavljaju i u kamenje uklesuju – kaže Bećković.
„Ima mnogo vladika, ali kad se kaže Vladika svi misle na jednoga. Nema svetijeg oreola od onog koji blista oko njegove glave, a taj oreol potrebniji je nama nego onom koji je pjevao: `Što ćeš maju plesti vjenac kad mu ga je spleo tvorac`”, navodi dalje Bećković.
- On je i proročka savjest srpskoga naroda i Neboš i Proroković i tajnovidac i putovoditelj i „jedna slamka među vihorove” i „sirjak tužni bez niđe nikoga”. A da nije bez niđe nikoga danas, može pokazati samo njegova Crkva. To ne bi bilo samo crveno slovo u crkvenom kalendaru, nego i najveća radost i ohrabrenje njegovom narodu – stoji u Bećkovićevom tekstu.
- U novijoj istoriji srpskog naroda, u Saboru svetih Srpske pravoslavne crkve, nema ni jednog svetitelja a da mu Njegoš nije bio svetac i svetinja. Narod ga je kanonizovao, i ako je Narod Crkva, kanonizovan je odavno – ocjenjuje Bećković. Pjesnik dodaje:
- Najzad, da Njegoš za života nije ništa ni bio ni stvorio, posmrtno mučeništvo proslavilo bi ga i ovjenčalo nesvenljivim vijencem. I da ništa nije pretrpio sem što su mu sedam puta kosti preturali i sedam puta ga sahranjivali, bilo bi dovoljno da bude upisan u mučenikoslov svetih. Oni koji su ga mrtvog proganjali i oporočavali, nisu ni slutili, da mu, tako, ispisuju žitije i da će njegovo posmrtno stradanje, na pravdi Boga i pred očima svijeta, postati i najrječitije obrazloženje za njegovo svetiteljstvo. Nema pjesnika koji je toliko stradao. Tako stradaju samo svetitelji, utoliko svetiji ukoliko stradaju za poeziju i zbog poezije. Samo se oko svetitelja i svetinja razgorijevaju bojevi koji ne prestaju. Rušenje kapele na Lovćenu, za koju je on postavio prvi kamen i rekao – „ovdje me kopajte“, najvarvarskiji je čin vremena koje je obilovalo nebrojenim varvarstvima. Pošto je srušena na Lovćenu ta kapela umnožava se i, kao „u vreme kad su crkve letele“ pojavljuje se na drugim visovima. Otkud bi svaka od tih kapela bila sveta, a da onaj čije su one, nije svetac – zapisao je akademik Bećković.
Pored Predgovora, knjiga sadrži još četiri poglavlja i dodatak. U prvom poglavlju nalazi se Žitije Sv. Mitropolita Petra Drugog, Cetinjskog pustinjaka i Lovćenskog tajnovidca koje je napisao mitropolit Amfilohije. U drugom poglavlju prikazan je kratki ilustrovani istorijat Lovćenske kapele (1845 – 2017), dok treće poglavlje donosi popis crkava sagrađenih po uzoru na lovćensku Njegoševu kapelu. Dat je i kratak pregled izgradnje Crkve Sv. Petra Lovćenskog u Baru u četvrtom poglavlju, a na kraju je prilog, u kome je donijeto pismo u kojem je mitropolit Amfilohije apelovao na Igora Lukšića dok je bio premijer, da se obnovi kapela na Lovćenu.Ž.J.


Osvećenje crkve i duhovna akademija

Hram Svetog Petra Lovćenskog Tajnovidca u Baru, koji se nalazi pored barskog Sabornog hrama, osveštan će biti u nedjelju 21. maja. Svetu arhijerejsku liturgiju od 8 časova u nedjelju će služiti mitroplit crnogorsko-primorski Amfilohije sa više arhijereja Srpske Pravoslavne Crkve.
Osvećenju crkve prethodi svečana akademija, koja će biti održana na platou isped Sabornog hrama Svetog Jovana Vladimira u subotu 20. maja, sa početkom u 20 časova, a na kojoj će govoriti akademik Matija Bećković.
- I ovom prilikom pozivamo sve pravoslavne hrišćane, kao i građane drugih vjeroispovijesti, da prisustvuju ovom veličanstvenom događaju, kojem se Sveti Petar Lovćenski Tajnovidac raduje na nebesima, kojem se anđeli raduju. Ovom prilikom, još jednom pozivam na sveopštu radost i okupljanje, da nam ne bude žao truda, jer to su neponovljivi trenuci u istoriji, i dobro je da se i mi nađemo kao svjedoci i učesnici istorije. Ujedno pozivam i potencijalne dobrotvore i darodavce da se svojim prilogom ugrade u ovaj hram, kako bi vrijeme i trud ovih radnika i majstora isplatili, da nikome ne ostanemo dužni - kaže protomajstor Momčilo Stanojević.D.S.